Trnovo je općina u blizini glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajeva.

Trnovo, BiH

Nakon potpisivanja dejtonskog mirovnog sporazuma prijeratna općina Trnovo je podjeljena u dva dijela koja su pripala entitetima Bosne i Hercegovine. Od prijeratnih pet mjesnih zajednica, četiri su se našle u entitetu Federacija BiH i kao općina Trnovo pripadaju Kantonu Sarajevo, dok je prijeratna mjesna zajednica Trnovo pretvorena u općinu i sa još sedam općina pripada Istočnom Sarajevu u entitetu Republika Srpska.

U sastav općine u entitetu Republika Srpska su ušla naseljena mjesta: Bogatići, Grab, Jablanica, Kijevo, Klanac, Milje, Podivič, Rajski Do, Tošići, Turovi i Ulobići, te dijelovi naseljenih mjesta: Trnovo i Vrbovnik.

Općina Trnovo se nalazi oko 30 km jugostočno od Sarajeva oivičena vijencem kojeg čine planine Igman, Bjelašnica, Treskavica i Jahorina.

Moje putovanje je počelo onog dana kada sam se rodila. Moje ime mi je reklo moju sudbinu, ipak je ostalo puno vremena da otkrije svoju sudbinu.Putovala sam puno da bi došla do ovoga momenta, do onoga što osječam u svom srcu.Nijedna zvjezda nije obasjavala moj put, još uvijek nisam bila budna, i moja naivnost mi je donjela pješčane oluje koje su napravile rane u mojoj dushi. Neznanje me je oslijepilo. Jednog dana kada sam progledala ugledala sam oazu i pomislila da je to samo iluzija. Kada sam malo bliže pogledala vidjela sam ružu u pustinji, dotakla sam je i shvatila da to nije san. Oduševljena ovom ružom, posadila sam je u vazu moga srca, i kako se ukorjenila u mom srcu postala je dio mene. Sada sam mogla vidjeti istinsko svjetlo. Moja pustnijska ruža dovela me do ove sudbine, i svaki put kada bi skrenula sa pravog puta, njeno trnje me podsječalo da to nije pravi put. I svaki dan kada bi ta ruža rasla, ojačavala je moje srce i dushu.
Zalijevam je svojim namazom, sadaqom i postom. Ova ruža je uvijek u mom srcu i vodi me prema Dzennetu.

↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑

Tragovi sećanja..Gledam tamo u onu daljinu,negde iza planina moj je dom,gledam a srce podrhtava moje,ne.. ne od zime, već od tuge ove..Kuća bješe na kraju ulice,duga staza do nje je vodila,vratnice čekaju me avlije moje,gde sam dane provodila..Sećam se kad sneg padne,onog bora visokoga,sećam se moje prijateljice Amre,našeg malog skrovišta..Majka brine o ognjištu,otac sneg čisti u dvorištu..Gledam tamo u onu daljinu,rodbina moja sva na okupu,praznici stižu, vreme je odmora, dani se u miru nižu..Gledam tako a duša prazna,daleko od svih ja sam sada,misli su moje nekako prazne,pitam se, dal ispaštam nečije kazne..Tragovima sećanja lutam,samo mi sećanje osta,daljina nepregledna,tuga u srcu i suza neisplakana..